je parazitsko oboljenje (zoonoza) izazvano protozoom Toxoplasma gondii. Toxoplasma se javlja u 3 oblika:

 

  • TROFOZOIT (tahizoit) – akutna infekcija
  • TKIVNA CISTA (s bradizoitima) – latentna infekcija
  • OOCISTA ( nastaje spajanjem mikro i makro-gametocita u tankom crevu mačke, izbacuje se fecesom u spoljašnju sredinu gde sporuliše u 2 sporociste od kojih svaka sadrži 4 trofozoita)

 

Epidemiologija

Parazit je rasprostranjen širom sveta, posebno u uslovima vlažne tople klime. Visoka opšta prevalenca u humanoj populaciji: Francuska i Nemačka 80%, SAD 40%. Rezervoar infekcije su mačke. Izvor je stolica mačke. Put prenošenja može biti: preko hrane (mleko, nedovoljno termički obrađeno meso, povrće, voće), transfuzijom krvi, transplacentarno, akcidentalno (rad u laboratoriji).

Osetljivost je opšta, nema razlike u oboljevanju u odnosu na pol i uzrast.

 

IMUNITET

  • imunokompetentni: ravnoteža imunog sistema i parazita uz održavanje infekcije
  • imunokompromitovani: infekcija nadvladava oslabljen imuni odgovor i pojava klinički manifestne toksoplazmoze

 

Patogeneza

Toxoplasma ulazi preko sluzokože gastrointestinalnog trakta (gde se razmnožava), preko limfnih sudova dospeva u krv a zatim ulazi u limfocite i makrofage. Stiže u tkiva i organe za koje ima afinitet: respiratorni sistem, centralni nervni sistem, oko, embrionalna tkiva.

 

Stečena toksoplazmoza imunokompetentnih

  •  ASIMPTOMATSKA u 80%
  •  SIMPTOMATSKA:

– limfadenitis, najčešće cervikalni, LGL pojedinačne, bezbolne, ne podležu supuraciji.

– febrilnost, malaksalost, noćno znojenje, gušobolja, mijalgije

– ponekad znaci miokarditisa, pneumonije, hepatitisa, meningoencefalitisa, splenomegalija, makulopapulozna ospa

– moguća limfocitoza sa atipičnim limfocitima, nekad eozinofilija

– prognoza obično povoljna

– retko – smrtni ishod ( u slučaju miokarditisa, pneumonije, meningoencefalitisa)

 

Stečena ili reaktivirana toksoplazmoza imunodeficitarnih

Težak klinički tok

  1.  GENERALIZOVANA ili
  2.  LOKALIZOVANA infekcija

 

Generalizovana – febrilnost, ospa, miokarditis, pneumonija, miozitis, encefalitis
Lokalizovana najčešće kao INFEKCIJA CNS (encefalitis, meningoencefalitis difuznog tipa, multifokalna žarišna infekcija)

 

 KONGENITALNA TOKSOPLAZMOZA

I TRIMESTAR

  • smrt ploda
  • spontani abortus

 

 

II TRIMESTAR

  • slepilo
  • gluvoća
  • hidrocefalus

 

III TRIMESTAR

  • Rađa se zdravo
  • Kasnije: znaci kongenitalne toksoplazmoze

 

 

Generalizovani oblik

  • IKTERUS
  • HEPATOSPLENOMEGALIJA
  • PURPURA
  • ZNACI OŠTEĆENJA CNS

 

Neurološki oblik

  • ENCEFALOMIJELITIS
  • INTRACEREBRALNE KALCIFIKACIJE
  • HIDROCEFALUS
  • HORIORETINITIS

 

Okularna toksoplazmoza

  • najčešće u sklopu kongenitalne toksopazmoze (obostrana)
  • retka u toku stečene toksoplazmoze (jednostrana)
  • osnovno obeležje: progresivni nekrotizirajući horioretinitis
  • zapaljenjem mogu biti zahvaćeni: horioidea, sklera, optički nerv (papilitis, optički neuritis), staklasto telo
  • horioretinitis klinički: slabljenje vida, do slepila

 

 

DIJAGNOZA

 

  • EPIDEMIOLOŠKA ANKETA – konzumacija termički neobrađenog mesa (biftek), kontakt s mačkom…
  • KLINIČKA SLIKA nespecifična (liči na infektivnu mononukleozu kod imunokompetentnih, a na druge oportunističke infekcije kod imunodeficitarnih (tuberkuloza, P. carinii)
  • MIKROBIOLOŠKA POTVRDA:

1. direktno dokazivanje

2. indirektno dokazivanje (serološke metode)

 

1. DIREKTNA DETEKCIJA

  • kod imunokompromitovanih
  • PCR – DNA u tkivima i telesnim tečnostima: kongenitalna, okularna, cerebralna, diseminovana toksoplazmoza
  • Patohistološki pregled tkiva dobijenog biopsijom limfnog čvora, embrionalnog tkiva ili placente
  • citološki pregled likvora, bronholavata, amnionske tečnosti, kosne srži (prisustvo tahizoita u tkivima ili telesnim tečnostima – akutna infekcija ili reaktivacija)
  • izolacija uzročnika iz krvi i dr. telesnih tečnosti na kulturi ćelija ili miševima (akutna infekcija)
  • imunoperoksidaza tehnika – dokazivanje uzročnika u CNS-u u sklopu AIDS-a

 

2. INDIREKTNA DETEKCIJA

  •  široka primena kod imunokompetentnih
  •  SEROLOŠKE ANALIZE: IgM i IgG, nekad IgA i IgE
  •  ELISA, IIFT, Western blot
  •  TITROVI ANTITELA NE KORELIRAJU S TEžINOM BOLESTI!

 

IgM – pojava 5. – 7. dana infekcije

PAžNJA: ČESTO PRISUTNA MESECIMA, PA I DUžE OD 1 GODINE posle infekcije kada nisu marker akutne infekcije

test aviditeta IgG antitela (IgG antitela visokog aviditeta isključuju akutnu infekciju, a IgG niskog aviditeta nisu siguran marker akutne infekcije jer nizak aviditet može trajati mesecima

kombinacija testova –npr. TSP (toxoplasma serological profile):

Sabin-Feldman – dye test

double sandwich IgM ELISA

IgG ELISA

IgE ELISA

test diferencijalne aglutinacije

 

IgG – pojava u 2. nedelji od infekcije, vrh titra posle 1-2 meseca, pa pad, odrţavaju se u niskom titru doživotno.

IgA – markeri akutne infekcije kao i IgM, ali se ponekad kod inficiranog fetusa dokažu IgA i IgG, a IgM su negativna.

IgE – markeri akutne infekcije, kraće se održavaju od IgM i IgA, pa njihovo prisustvo govori za vrlo skoro nastalu infekciju.

 

 

Diferencijalna dijagnoza

  • limfadenopatija: mononukleozni sindrom druge etiologije (adenovirusi,CMV)
  • bolest mačjeg ogreba (Bartonella henseli)
  • tuberkuloza
  • sarkoidoza
  • reaktivni limfadenitis u sklopu piogenih infekcija
  • limfomi

 

 

TERAPIJA

  • Asimptomatski oblik imunokompetentni –bez terapije
  • limfadenitis/imunokompetentni odrasli i deca – bez Th  (ako nije težak i dugotrajan)
  • izražen limfadenitis – MAKROLIDI 2-3 nedelje (roksitromicin, spiramicin)
  • Teže kliničke manifestacije kod odraslih imunokompetentnih: PIRIMETAMIN (prvo 100mg dnevno, potom 25 mg dnevno per os), (KLINDAMICIN) + SULFADIAZIN (4-6 g dnevno) 4-5 nedelja + FOLNA KISELINA 5mg dnevno per os
  • Imunokompromitovani (AIDS), primaoci transplantata i oboleli posle infekcije transfuzijom krvi
  •  LEČENJE OBAVEZNO!

 

OBOLELI OD AIDS-a :

  • INICIJALNA TERAPIJA: 
    PIRIMETAMIN 100 mg dnevno per os, potom 50-75 mg/ dnevno + SULFADIAZIN 4-8 g/dnevno + FOLNA KIS. 10 mg dnevno 6 nedelja, potom 
  • DOžIVOTNO: SUPRESIVNA TERAPIJA:
    PIRIMETAMIN 50 mg dnevno + SULFADIAZIN 1,5 g dnevno + FOLNA KISELINA 10 mg/dn

 

TOKSOPLAZMOZA TRUDNICE

  •  SPIRAMICIN do 30 g dnevno do porođaja

 

KONGENITALNA TOKSOPLAZMOZA

– prvih mesec dana života PIRIMETAMIN/SULFADIAZIN/FOLNA KISELINA, potom 30-40 dana SPIRAMICIN, pa spiramicin intermitentno, ukupno 2-3 kure u 1. godini života.

Dalje lečenje zavisi od stanja deteta.

– KORTIKOSTEROIDI – kada su ispoljeni znaci akutne infekcije kod deteta s kongenitalnom toksoplazmozom –  1-2 mg/kg dnevno do povlačenja znakova

 

Prevencija

  •  Redovno pranje ruku, posebno posle rada sa sirovim mesom
  •  Detaljno pranje svežeg voća i povrća
  •  Dobra termička obrada mesa i drugih sirovih namirnica

TRUDNICE: izbegavanje kontakta sa zemljom (npr. rad u bašti), mačkama i njihovim fekalijama 

 

Radi se na razvoju vakcine namenjene neimunim ženama generativne dobi i mačkama.