Pegavi tifus (pegavac, epidemični pegavac, evropski pegavac, Typhus exanthematicus) predstavlja akutnu infektivnu bolest, koju prenose vaši. Zato se i kaže u narodu da je to bolest prljavog i vašljivog stanovništva (”Gde nema vaši, nema ni pegavca”).

 

Istorijat

  • Tukididova kuga u Atici 430 god. p.n.e.
  • Prvi detaljan opis- Fracastorius 1546.
  • Napoleonov pohod na Rusiju 1812.
  • Balkanski ratovi, Prvi svetski rat
  • 30 miliona obolelih i 3 miliona umrlih u SSSR-u posle Oktobarske revolucije
  • Drugi svetski rat – Lika, Banija, Kordun
  •  1910. Ricketts i Prowazek otkrili uzročnika
  •  1914. Weil i Felix otkrili reakciju danas poznatu kao Weil-Felixova
  •  1928. Weigl- vakcina protiv pegavca
  •  1939. Cox pojednostavio tehniku primene vakcine
  •  1947. DDT

Etiologija

  • Uzročnik bolesti je Rickettsia prowazeki
  • To je obligatna intracelularna bakterija – kokobacil
  • Množi se binarnom deobom
  • Otporna je na niske temperature 
    (živi mesecima u sasušenom izmetu vaši)
  • Uništava je temperatura od 56C posle pola sata

Epidemiologija

  • Rezervoar je čovek oboleo od pegavog tifusa ili Brill-Zinsserove bolesti, a može biti i leteća veverica (SAD).
  • Put prenošenja je preko vektora, vaši → Pediculus corporis humanus
    (nakon ujeda vaš defecira a 
    čovek češanjem unese uzročnik u organizam)
  • Bolest ostavlja solidan, često doživotan imunitet

 

Patogeneza

  • Infekcija endotela malih arterija, vena i kapilara dovodi do bubrenja endotela i sužavanja lumena (endarteritis obliterans).
  • Cirkulacija se usporava, javlja se tromboza.
  • Nastaje perivaskularna infiltracija limfocitima, polimorfonuklearnim granulocitima, plazma ćelijama (periarteritis nodosa).

Dolazi do ekstravazacije krvi i ishemije u različitim organima što prouzrokuje polimorfnu simptomatologiju.

Klinička slika

  •  Inkubacioni period iznosi 10-14 dana
    (pacijent je poslednja 2-3 dana zarazan)

1. INVAZIVNI STADIJUM (3-5 dana)

  • Bolest počinje naglo sa jezom, drhtavicom, glavoboljom, pojavom mučnine i povraćanjem.
  • Javlja se bol u svim mišićima i zglobovima, temperatura dostiže 39-40 stepeni, bolesnik je upadljivo crvenog lica i očiju, neraspoložen, ćutljiv,
  • koža je topla, suva, crvena, jezik je suv, ispucao.
  • Stanje svesti je očuvano, ali moguće su promene u vidu uznemirenosti, pomućenja senzorijuma ili pojava delirantnog stanja.

2. TIFOZNO-EGZANTEMATIČNI STADIJUM

  • traje 7-10 dana
  • javlja se febrilnost tipa kontinue
  • tifozno stanje
    – Bolesnik bunca, uznemiren je, neposlušan, razdražljiv, agresivan prema okolini i prema sebi, mogući su suicidi. Iz stanja agresivnosti i razdražljivosti ponovo ulazi u stanje najteže depresije.
  • Javlja se ospa, koja se gubi na pritisak, a nema je na licu, dlanovima i tabanima. Eflorescencije po koži su neujednačene po veličini i izgledu od makule i petehije, što zavisi od težine kliničke slike.
  • Petehijalna ospa se održava desetak dana a za to vreme menja boju, od crvene, preko žute, zelene i postaje mrka. Zbog ovako izmenjene boje dobija se utisak prljave kože koja je dobila naziv koža beskućnika – Cutis vagantium
  • Hepatosplenomegalija

3. STADIJUM REKONVALESCENCIJE

  • Oporavak koji sledi traje 20-30 dana.

Terapija

  • Sastoji se od kauzalne, simptomatske i higijensko-dijetetskog režima.
  • Kauzalna terapija se sastoji u primeni antibiotika i to pre svega tetraciklina i hloramfenikola.
  • U simptomatskoj terapiji pored nadoknade tečnosti i primene vitamina moguća je aplikacija kortikoida kod težih kliničkih oblika.

 

 

Izvor:
Infektvne bolesti – Skripta za studente medicine
MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net,