Streptokoke su Gram pozitivne koke. Prema Schottmuleru, dele se na:
- α hemolitičke streptokoke
- β hemolitičke streptokoke
- γ streptokoke
Prema Lancefieldu postoji podela na osnovu specifičnih polisaharida u zidu ćelije na grupe: A-T
- Grupa A: Streptococcus pyogenes (80% obolenja)
- Grupa B i D: – patogene
Grupa A Streptokoka (Streptococcus pyogenes)
Strukturalne komponente:
- Kapsula (hijaluronična kiselina) – uloga u virulenciji i fagocitozi
- Površinski antigeni:
*M Protein (>80 serotipova)
– Glavni faktor virulencije; antifagocitni faktor
– Dobar antigen – tipski specifični imunitet
– Uloga u adherenciji na epitelne ćelije
*T Protein (tipizacija,epidemiološki značaj)
*R Protein
*Serumski ”opacity” reaktivni protein
*Grupni specifični karbohidrati,
– mukopeptidi, lipoteiholična kiselina, peptidaze i dr.
Kros reakcija streptokoknih antigena i tkivnih antigena čoveka ima ulogu u patogenezi reumatske groznice, horeje, akutnog glomerulonefritisa i dr:
- Hijaluronidazna kapsula i sinovijalno tkivo zgloba
- M Protein i sarkolema miokardnog tkiva
- Streptokokna protoplazma i sarkolema srca
- Streptokokna protoplazma i moţdano tkivo
- ćelijski zid i valvularni glikoprotein
Ekstracelularni produkti:
- Dezoksiribonukleaza (DNase): grupe A,B,C i G
- Egzotoksini (eritrogeni toksini) – proteinski kompleksi sa hijaluronskom kiselinom:
– eritrogena aktivnost
– pirogena svojstva
– oštećenje srčanog i jetrenog tkiva
– blokada RES-a
– blokada ranog sekundarnog imunog odgovora
– pospešuje transformišuću ulogu T limfocita
– povećavaju propustljivost ćelijske membrane
– povećana prijemčljivost u toku letalnog šoka na endotoksin
Egzotoksini su dobri antigeni (tipski specifičan imunitet).
- Hemolizini:
– Streptolizin O – termolabilan; dobar antigen – ASTO može da transformiše limfocite, utiče na celularni imuni odgovor
– Streptolizin S – odgovoran za hemolizu, nije antigen
- Enzimi:
– Hijaluronidaza – povećava invazivnu sposobnost streptokoka
– Streptokinaza (SK-A i SK-B) – aktivator plazminogen – plazmin sistema (fibrinolitički agens)
– Lipoproteinaza
– Nikotin amid dinukleotidaza (sprečava fagocitozu – sekvele)
Epidemiologija
Rezervoar infekcije je čovek (oboleli i kliconoša). Izvor infekcije mogu biti nazofaringealni sekret ili kožne lezije. Ulazna vrata su sluzokoža nazofarinksa, koža (inokulacija), sluzokoža agstrointestinalnog trakta (GIT-a). Spadaju u izuzetno česta oboljenja.
Streptokokoze su retke u prvoj godini života.
Patogeneza
- Fenomen inflamacije
(nesupurativan ili supurativan) - Toksični fenomen
- Tokso-alergijski fenomen
Patogenezu i oblik streptokokne infekcije određuju:
- način prodiranja streptokoka u organizam
- posebne osobine streptokoka
- masivnost infekcije
- imunitet inficirane osobe
Može nastati lokalno i opšte oboljenje. U slučaju lokalnog, može da se širi per continuitatem, limfogeno ili hematogeno. Kod sojeva koji produkuju egzotoksin se javlja toksemija.
Kliničke karakteristike streptokoknih infekcija
I Infekcije grupe A (str. pyogenes)
a) Gnojna oboljenja:
- Oboljenja respiratornog trakta:
– rhinitis-pharyngitis-tonsillitis – širenje per continuitatem – peritonzilarni absces; otitis media; mastoiditis; sinusitis – CNS
– tracheobronchitis – pneumoniae – empyema pulmonum
- Oboljenja kardiovaskularnog sistema:
– pericarditis
- Oboljenja kože:
– piodermije – karbunkuli – furunkuli
– abscesi – flegmone
– paronihije – impetigo – celulitis
- Oboljenja koštanog sistema:
– osteomijelitis – artritisi
- Oboljenja abdomena:
– apendicitis – holecistitis – peritonitis
- Oboljenja genitalnog trakta:
– adnexitis – parametritis – pelveoperitonitis
– vulvovaginits
– puerperalna sepsa
b) Negnojna oboljenja:
- kataralne streptokokne angine
- šarlah
- erizipel
- alimentarne toksoinfekcije
c) Negnojne sekvele:
- akutna reumatska groznica
- glomerulonefritis
II Infekcije grupe B: (streptococcus agalactiae)
Infekcije su najčešće u neonatalnom periodu i kod male dece. Rezervoar infekcije su kliconoše (analne, urogenitalne, nazofaringealne). Izvor infekcije: mleko; urin; stolica; vaginalni sekret majke.
- Oboljenje u neonatalnom periodu: septikemija sa ili bez meningitisa
- Kod starije dece: septični artritis – osteomijelitis; konjuktivitis; sinusitis; otitis; endokarditis; peritonitis
- Kod osoba sa izmenjenim imunitetom: infekcije meninga, srednjeg uha, pluća, srca, zglobova, kostiju, gnojenja na koži
- U ginekologiji: endometritis, postparatalna sepsa i endokaraditis
III Infekcije grupe C
- Oboljenja kao grupa A (bolesti respiratornih puteva,rana, erizipel), glomerulonefritis, oboljenja u ginekologiji i u postpartalnom periodu
IV Infekcije grupe G
- Tonzilitis; piodermije; postpartalna sepsa sa endokarditisom.
V Infekcije grupe D (enterococcus i non enterococcus bakterije)
- Uzročnici infekcija urinarnog i bilijarnog trakta, abdominalnih obolenja, peritonitisa, endokarditisa, sepse.
- Provokativni momenti: hirurške intervencije, kateterizacije…
- Streptoccocus viridans
Dijagnoza streptokoknih infekcija:
- izolacija i kultura uzročnika iz nazofarinksa (oprez kliconoštvo) i serološka klasifikacija.
- brzi direktni antigen test (60-95% sigurnosti)
- kultura na krvnom agaru
- Brižljiv klinički pregled je nezamenljiv!!!
- ASTO titar >400 ij
- Dezoksiribonukleaza B test
Prognoza:
- Sa adekvatnom terapijom je dobra.
- Toksični šok sindrom – mortalitet je 20-50%.
- Nesupurativne sekvele: kod infekcija sa nefrogenim i reumatogenim sojevima u zavisnosti od imunih snaga organizma.
- Adekvatna terapija smanjuje rizik od ovih komplikacija.
Terapija:
- Lek izbora: Penicillin G (parenteralno ili per os)
- Eritromicin
- Cefalosporini
- Clindamycin (kolitisi!) Anglosaksonski autori: benzatin penicillin i.m. u jednoj dozi ili kalijum penicillin V per os 10 dana.
- Ampicillin kod infekcija izazvanih grupom D.
- Sulfonamide i tetracikline ne treba davati.
Izvor:
Infektvne bolesti – Skripta za studente medicine
MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net,