Bruceloza (Maltska groznica, undulirajuća groznica, malteška groznica, mediteranska ili gibraltarska groznica, Brucellosis, zoonoza) – Uzročnik je bakterija iz roda Brucella. Rezeorvar su u prirodi domaće životinje.

Najviše ih ima u mlečnim žlezdama, gravidnoj materici i posteljici zaraženih životinja. Do infekcije čoveka može doći direktnim kontaktom sa zaraženim životinjama, alimentarnim putem preko nekuvanog mleka i mlečnih proizvoda i ređe aerogenim putem. Ulazna vrata infekcije su sluzokoža respiratornog trakta, gastrointestinalnog trakta, koža i konjunktive.

 

Klinička slika

Inkubacija u proseku iznosi 2-3 nedelje. Početak može da bude nagao sa znacima intoksikacije.

  • Prisutna je izrazita malaksalost, jaka glavobolja, groznica i jeza koje prethode porastu temperature.
  • Profuzno znojenje koje ne prati temperaturu je obavezan simptom.

Početak bolesti može biti i postepen sa neodređenim simptomima kao što su umor, glavobolja, bol i slabost u mišićima i zglobovima, depresija, smanjena radna sposobnost.

Konstantan simptom bruceloze je velika slabost koja se javlja već kod neznatnog fizičkog napora. Narednih dana se javlja temperatura. Temperatura postepeno raste i prethodi joj osećaj jeze i groznice. Jutarnja temperatura je normalna ili lako povišena, do porasta dolazi u popodnevnim satima a pik od 39-40°C dostiže u toku noći. Ovakvo kretanje temperature se ponavlja svakodnevno, a traje 20-30 dana.

Profuzno noćno znojenje je prisutno i kada nije povišena temperatura i znoj ima zadah trule slame.

Karakteristični su bolovi u mišićima i zglobovima sa otokom i bol u vratnom i lumbosakralnom delu kičme, prisutna je limfadenopatija (uvećane limfne žlezde) i uvećana slezina.


Od gastrointestinalnih simptoma su prisutni

  • anoreksija,
  • zatvor i
  • gubitak u telesnoj težini.


Od strane nervnog sistema javlja se

  • depresija,
  • razdražljivost,
  • nesanica,
  • grubi tremor (podrhtavanje) prstiju i jezika.


Nakon faze generalizacije sledi faza lokalizacije kada dolazi do hroničnih promena uglavnom od strane jednog organa ili organskog sistema i pojave simptoma od strane zahvaćenog organa.

 

Dijagnoza

 

  • Posumnja se na osnovu anamneze i epidemioloških podataka.
  • Definitivni dokaz je izolacija uzročnika iz krvi, kostne srži, limfnih žlezdi ili granuloma i serološka identifikacija.

 

Lečenje

  • Preporučuje se doksiciklin uz rifampicin u toku 6 nedelja.

 

 

 

Izvor:

Infektvne bolesti – Skripta za studente medicine
MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net,