Volvulus kolona predstavlja opasno hirurško stanje u kom se segment debelog creva ispunjen gasom uvrće oko svoje mezenterijalne osovine. Ovo uvrtanje dovodi do mehaničke opstrukcije lumena creva, ali i do opstrukcije krvnih sudova koji prolaze kroz mezenterijum, što ubrzo uzrokuje ishemiju, strangulaciju, gangrenu i perforaciju sa razvojem teškog peritonitisa.
Hronična konstipacija (zatvor) i produženo debelo crevo (hronični megakolon) glavno su predilekciono tlo za nastanak volvulusa, naročito ako je osnova mezenterijuma uska.
Anatomski tipovi i učestalost volvulusa
U zavisnosti od lokalizacije uvrnutog segmenta debelog creva, razlikujemo tri klinička oblika:
- Sigmoidni volvulus: Najčešći oblik koji čini do 90% svih slučajeva volvulusa kolona. Javlja se usled anatomski duge sigmoidne petlje na uskoj mezenterijalnoj stopi.
- Cekalni volvulus: Čini ispod 20% slučajeva. Nastaje kao posledica izostanka normalne embrionalne fiksacije desnog kolona za zadnji trbušni zid (hipermobilni cekum).
- Volvulus poprečnog (transverzalnog) kolona: Izuzetno redak oblik, obično udružen sa teškim hroničnim megakolonom ili kongenitalnim anomalijama fiksacije.
Klinička slika i simptomi
Klinička slika volvulusa odgovara slici visoke ili niske opstrukcije creva (ileusa). Simptomi se mogu razviti naglo (akutno) ili imati hroničan, intermitentni tok:
- Trbušna distenzija (naduvenost): Izražena i često asimetrična nadutost trbuha.
- Mučnina i povraćanje: Inicijalno reflekstorno, a kasnije sa sadržajem iz zastojnih partija creva.
- Prestanak eliminacije gasova i stolice: Jasan znak kompletne mehaničke opstrukcije.
- Abdominalni bol: Inicijalno u vidu grčeva (kolika), dok pojava stalnog, jakog i difuznog bola ukazuje na nastanak ishemije.
- Znaci strangulacije i gangrene: Pojava visoke telesne temperature, tahikardije, hipotenzije i izražene leukocitoze predstavlja jasan znak da je nastupila nekroza zida creva ili perforacija.
Dijagnostičke metode
Brza i tačna dijagnostika ključna je za izbegavanje opasnih komplikacija:
- Nativni rendgenski snimak abdomena:
- Kod sigmoidnog volvulusa uočava se karakteristična distendirana petlja u obliku “zrna kafe” ili “savijene unutrašnje gume”, sa konveksitetom usmerenim ka gornjem desnom kvadrantu.
- Kod cekalnog volvulusa uočava se meteoristična struktura u obliku bubrega ili pasulja, položena u levom gornjem kvadrantu trbuha.
- Kontrastna klizma (Gastrografin): Prikazuje mesto opstrukcije sa patognomoničnim suženjem u obliku “ptičijeg kljuna” (bird’s beak).
- CT skener abdomena i karlice: Zlatni standard u savremenoj praksi, koji jasno prikazuje uvrnutost mezenterijuma (takozvani whirl sign – znak vrtloga) i procenjuje prisustvo patološke tečnosti ili vazduha u trbušnoj duplji.
Terapijski protokoli i hirurško lečenje
Terapijski pristup zavisi od lokacije volvulusa i prisustva znakova gangrene ili peritonitisa.
1. Zbrinjavanje sigmoidnog volvulusa
- Endoskopska detorzija (Neoperativno rešenje): Ukoliko nema znakova peritonitisa ili gangrene, prvi korak je neoperativna dekompresija i detorzija pomoću fleksibilnog sigmoidoskopa ili kolonoskopa (ređe rigidnog proktoskopa). Nakon uspešne detorzije, plasira se rektalna cev radi održavanja dekompresije.
- Elektivna operacija: S obzirom na to da je stopa recidiva nakon same endoskopske detorzije izuzetno visoka (čak do 40%), po stabilizaciji pacijenta i adekvatnoj pripremi creva indikovana je elektivna sigmoidna kolektomija (resekcija sigmoidnog kolona).
- Hitna hirurgija: Ako su prisutni znaci nekroze, sluzokože uočene tokom endoskopije (ulceracije, tamna krv) ili peritonitis, odmah se izvodi hitna laparotomija. U slučaju nekroze creva, najbezbedniji izbor je Hartmanova procedura (resekcija sigmoidnog kolona sa formiranjem terminalne kolostome).
2. Zbrinjavanje cekalnog volvulusa
- Za razliku od sigmoidnog, cekalni volvulus se ne može lečiti endoskopskom detorzijom.
- Zbog ranog kompromitovanja vaskularizacije, hitna hirurška eksploracija je obavezna.
- Tretman izbora je desna hemikolektomija sa primarnom ileokoličnom anastomozom, čime se trajno sprečava ponavljanje oboljenja. Prosta detorzija ili cekopeksija se ne preporučuju zbog visoke stope recidiva.
3. Zbrinjavanje volvulusa poprečnog kolona
- Zahteva hitnu hiruršku eksploraciju i resekciju zahvaćenog segmenta sa primarnom anastomozom ili privremenom stomom u zavisnosti od stanja tkiva.
Poređenje: Sigmoidni vs. Cekalni volvulus
| Karakteristika | Sigmoidni volvulus | Cekalni volvulus |
| Učestalost | Do 90% svih volvulusa | < 20% svih volvulusa |
| Predilekciono tlo | Hronični megakolon, staračko doba | Hipermobilni cekum, mlađe doba |
| Rendgenski znak | Izgled “zrna kafe” u gornjem desnom kvadrantu | Struktura oblika pasulja u gornjem levom kvadrantu |
| Endoskopska detorzija | Uspešna u većini slučajeva (prva linija) | Neuspešna / Kontraindikovana |
| Definitivno lečenje | Elektivna ili hitna sigmoidna kolektomija | Hitna desna hemikolektomija |

Dr Marko Bogdanović je specijalista opšte hirurgije na Klinici za digestivnu hirurgiju UKCS, sa užim profesionalnim fokusom na HPB hirurgiju i onkologiju. Detaljne informacije o kliničkom radu, stručnim usavršavanjima i naučnim doprinosima možete pogledati na stranici: Kompletna biografija autora.

