Volvulus se javlja kada se segment kolona ispunjen vazduhom uvrne oko svog mezenterijuma. Sigmoidni kolon je zahvaćen kod do 90% slučajeva, ali volvulus može da zahvati cekum (<20%) ili poprečni kolon.

Volvulus može da se spontano smanji, ali češće izaziva opstrukciju creva, koja može da progredira do strangulacije, gangrene i perforacije. Hronična konstipacija može da dovede do velikog, redundantnog kolona (hronični megakolon) koji predisponira na volvulus, naročito ako je osnova mezenterijuma uska.

Simptomi volvulusa su simptomi akutne opstrukcije creva. Pacijenti se prezentiraju sa naduvenošću trbuha, mučninom i povraćanjem. Simptomi brzo progrediraju do generalizovanog bola i osetljivosti trbuha. Groznica i leukocitoza su vesnici gangrene i/ili perforacije. Povremeno će pacijenti prijaviti dugu istoriju intermitentnih opstruktivnih simptoma i nadutosti, što sugeriše intermitentan hroničan volvulus.

Sigmoidni volvulus

Sigmoidni volvulus često može da se diferencira od volvulusa cekuma ili poprečnog kolona izgledom na nativnoj radiografiji trbuha. Sigmoidni volvulus stvara karakterističan izgled savijene unutrašnje gume ili zrna kafe, sa konveksitetom petlje u desnom gornjem kvadrantu (suprotno od mesta opstrukcije). Gastrografinska klizma pokazuje suženje na mestu volvulusa i patognomoničan ptičiji kljun.

Osim ukoliko postoje očigledni znaci gangrene ili peritonitisa, početno zbrinjavanje sigmoidnog volvulusa je nadoknada tečnosti praćena endoskopskom detorzijom. Detorzija se obično najlakše postiže pomoću rigidnog proktoskopa, ali fleksibilni sigmoidoskop ili kolonoskop bi takođe mogli biti efektni. Može se uvesti rektalna cevčica radi održavanja dekompresije. Mada su ove tehnike uspešne u smanjivanju sigmoidnog volvulusa kod većine pacijenata, rizik rekurencije je visok (40%). Iz tog razloga, treba izvesti elektivnu sigmoidnu kolektomiju nakon što se pacijent stabilizuje i prođe kroz adekvatnu pripremu creva.

Klinički znaci gangrene ili perforacije nalažu trenutnu hiruršku eksploraciju bez pokušaja endoskopske dekompresije. Slično tome, prisustvo nekrotične sluzokože, ulceracija ili tamne krvi uočene na endoskopskom pregledu sugeriše strangulaciju i predstavlja indikaciju za operaciju. Ako je na laparotomiji prisutno mrtvo crevo, sigmoidna kolektomija sa terminalnom kolostomom (Hartmanova procedura) može biti najbezbednija operacija za izvođenje.

Cekalni volvulus

Cekalni volvulus rezultira iz nefiksiranja desnog kolona. Rotacija se javlja oko ileokoličnih krvnih sudova i vaskularne smetnje nastaju rano. Nativni rendgenski snimak trbuha pokazuje karakterističnu bubrežastu strukturu ispunjenu vazduhom u levom gornjem kvadrantu (suprotno od mesta opstrukcije), a gastrografinska klizma potvrđuje opstrukciju na nivou volvulusa.

Za razliku od sigmoidnog volvulusa, detorzija cekalni volvulus se gotovo nikad ne može izvršiti endoskopski. Nadalje, pošto se kompromitovanje cirkulacije javlja rano tokom cekalnog volvulusa, neophodna je hirurška eksploracija kada se postavi dijagnoza. Desna hemikolektomija sa primarnom ileokoličnom anastomozom se obično može bezbedno izvesti i sprečava rekurenciju. Prosta detorzija ili detorzija sa cekopeksijom su povezane sa visokom stopom rekurencije.

Volvulus transverzalnog kolona

Volvulus transverzalnog kolona je ekstremno redak. Nefiksacija kolona i hronična konstipacija sa megakolonom mogu da predisponiraju na volvulus transverzalnog kolona. Radiografski izgled volvulusa transverzalnog kolona liči na sigmoidni volvulus, ali Gastrografinska klizma otkriva proksimalniju opstrukciju. Iako je kolonoskopska detorzija nekada uspešna u ovoj situaciji, većina pacijenata zahteva hitnu eksploraciju i resekciju.

Izvor: MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net, pixabay.com