Zbog nedovoljno razvijenog atrijalnog septuma, na njemu postoji otvor koji omogućava komunikaciju leve pretkomore (LP) i desne pretkomore (DP). Ova mana se najčešće sreće u odraslom dobu.

  1. NajčešćI defekt je tipa ”ostium secundum” (u predelu fossae ovalis)
  2. Drugi po učestalosti je ”ostium primumum”, lokalizovan na donjem delu septuma, a često obuhvata i rascep mitralne ili trikuspidne valvule (zaliska).
  3. TrećI oblik defekta je ”sinus venosus defect” i često je udružen sa anomalnim ulivanjem plućnih vena.; Povećan pritisak u levoj komori (LK) dovodi do povećanja volumena u desnoj komori (DK)

Zbog većeg pritiska u levoj komori (LK) dolazi do levo-desnog (L-D) šanta. Ovaj dodatni volumen povećava volumen u desnoj komori (DK) i protok kroz pluća.

Klinička slika:

  • U detinjstvu su učestale respiratorne unfekcije
  • Ako je defekt većI: cijanoza pri plaču i naporu
  • Bolest se obično otkriva u odraslom dobu

Fizikalni nalaz:

  • Kod ↑ plućnog protoka čuje se SISTOLNI ŠUM nad pulmonalnom arterijom i ŠIROKO UDVOJEN 2. TON. Razmak uzmeđu dve komponente drugog tona je fiksni i ne menja se pri respiracijskim fazama.
  • Kod ostium primum sa rascepom mitralne ili trikuspidne valvule (zaliska), može se čuti HOLOSISTOLNI REGURGITACIONI ŠUM

EKG:

  • pokazuje da postoji opterećenje desne komore volumenom
  • Postoji nepotpuni blok desne grane = RR’ u V1 i V2 sa širim i dubljim S u V5 i V6
  • Uz ovo može postojati i AV blok 1. stepena
  • Kod ASD tipa ostium primum postoji pored nepotpunog bloka desne grane i skretanje osovine ulevo (R u T, S u III)

 

Terapija:

  • Mana se lečI uspešno zatvaranjem septalnog defekta, što se savetuje kada je plućni protok dva puta (2x) veći od sistemskog
  • U kasnijem toku bolesti obično se javlja sekundarna plućna hipertenzija: porast pritiska u desnoj komori, a samim tim i u desnoj pretkomori pritisak postaje veći nego u levoj pretkomori, pa dolazi do inverzije šanta, tj nastaje desno-levi (D-L) šant, što izaziva cijanozu

 

 

Izvor: MedSkripte, wikipedia.org,