Peptički ulkus (čir) je ograničeni defekt sluznice, submukoze i muskularis mukoze. Etiološki ulkus nastaje usled pojačane aktivnosti želudačnog soka. Kaže se da bez kiseline nema ni ulkusa!

Postoje faktori koji sluznicu želuca i duodenuma (dvanaestopalačnog creva) čuvaju od peptičke aktivnosti hlorodovonične kiseline (HCl) i pepsina; to su tzv:

 

  • ODBRAMBENI FAKTORI:
  1. želudačna sluz koju luče mukusne ćelije (mukusni gel): ona je alkalna i sprečava prodor peptičkih enzima do sluznice, i neutrališe jone vodonika (H+)
  2. membrana epitelnih ćelija
  3. korektna cirkulacija (zato je staza nastala zbog insuficijencije srca ili portne hipertenzije pogubna za integritet sluznice)
  4. normalan zid kapilara
  5. bikarbonatni jon (lučI ga pankreas)

 

  • AGRESIVNI FAKTORI: 
    deluju nasuprot odbrambenim faktorima:

 

  1. hlorovodonična kiselina (HCl) i pepsin
  2. upala sluznice
  3. poremećaj cirkulacije
  4. ateroskleroza
  5. duodenogastrični refluks

 

Na povećanje hlorovodonične kiseline (HCl) deluju pozitivno:

  1. gastrin
  2. histamin i muskarinski efekti (holinergici)
  3. kalcijum dat intravenski
  4. pepsin

Parijetalne ćelije luče intrizing faktor (B12), njegovo lučenje regulisano je na isti način i istim faktorima kao i lučenje hlorovodonične kiseline (HCl).

 

  • OSTALI FAKTORI:
  1. Nasledni faktori: urođeni nedostatak enzima epitela, smanjena sposobnost regeneracije, učestalost krvne grupe “O”
  2. Psihički faktori: stres
  3. Endokrini faktori: žene u reproduktivnom periodu ređe boluju od ulkusa (zaštitni uticaj estrogena); povećana učestalost ulkusa kod Adisonove bolesti i hiperparatireoidizma (povišen kalcijum (Ca) povećava lučenje hlorovodonične kiseline (HCl))

U nastanku hroničnog ulkusa, veliku ulogu igra i kortizol (spori hormonski put), jer kortizol pojačava sekreciju hlorovodonične kiseline (HCl) i sluzi; međutim, u pitanju je sekrecija biološki manje vredne sluzi, tj ta sluz ne predstavlja dovoljo dobar prekrivač na sluznici, tako da joni vodonika (H+) i pepsina slobodno prodiru u epitel sluzokože

U nastanku akutnog ulkusa ulogu igra histamin i pojačano dejstvo vagusa (brzi nervni put)

Ulkusna bolest je češća kod muškaraca, najčešće između 30-40 godine

 

KARAKTERISTIKE ŽELUDAČNOG ULKUSA:

 

 

  • kod osoba starijih od 40 godina;
  • na terenu već izmenjene sluznice
  • Poremećaj odbrambenih faktora: usporene pražnjenje želuca i regurgitacija duodenalnog sadržaja (žuči) oštete sluznicu želuca
  • Normalna ili smanjena sekrecija želuca
  • MALIGNO ALTERIŠE !!!

 

Simptomi:

  1. dispeptične smetnje (nadutost, mučnina)
  2. povraćanje
  3. bol
    – opisuje se kao osećaj paljenja, pečenja i “kao da ga nešto grize”
    – Bol se javlja odmah ili ½ do 1h posle jela, a lokalizovan je iznad pupka, levo od srednje linije; širi se pod levi rebarni luk
    – Period smetnji traje 3-6 nedelja

  4. hematemeze

Ekaldov trijas:

  1. bol
  2. hiperaciditet
  3. krvarenje

 

 

 

KARAKTERISTIKE DUODENALNOG ULKUSA:

 

DUODENALNI ULKUS (čir dvanaestopalačnog creva, ulcus bulbi duodeni) – je čest kod bolesnika sa hroničnim plućnim srcem (staza i ishemija oštećuju sluznicu); takođe u hroničnoj insuficijenciji jetre. Javlja se u mlađem životnom dobu, povišen je nivo agresivnih činilaca, javlja se kod hipersekrecije, predisponirajući genetski faktor (O-krvna grupa), kod H.pylori (90-100%), kod pušenje (smanjenje bikarbonata)

  • maligno NE ALTERIŠE !!!
  • smetnje imaju sezonski karakter (jesen, proleće)

Simptomi:

  1. gorušica, naročito noću
  2. povraćanje (kod komplikacija: penetracija, perforacija)
  3. bol na prazan stomak i noću

 

  • Bol pokazuje ritmičitost; javlja se 1-3h posle jela, jednakog je intenziteta i traje 15-60 minuta. Stišava ga obrok ili antacidi
  • Bol je lokalizovan iznad pupka desno
  • Ako bolest primi hroničan tok, bol postaje stalan

 

Bolesnik je mršav, jezik obložen; postoji osetljivost u nivou projekcije Th IX i XII.  Česta je asociranost duodenalnog ulkusa i policitemije rubre vere.

***želudačni ulkus je, uglavnom na maloj krivini, a duodenalni na bulbusu !!! ***

 

DIJAGNOZA:

  1. Rentgen: na AP snimku niša u reljefu; opisuje se kao ovalan depo kontrasta obložen svetlim haloom (edem sluznice), a na profilnom snimku niša se vidi kao višak u senci (bradavica)
  2. Endoskopski pregled:
  3. Krvna slika: kod krvarenja slika hipohromne anemije

Diferencijalna dijagnoza:

  • dijafragmalna kila
  • hronična oboljenja jetre i pankreasa
  • karcinom (rak) želuca (isključuje se biopsijom)

 

TERAPIJA:

1.Opšte mere:

  • odmor, smanjiti stres, zabrana alkohola i duvana, ishrana kao kod gastritisa

2.Medikamentozna terapija:

  • antacidi (Gelusil-lac i Kompenson)
  • H2 blokatori (Ranitidin, Cimetidin)
  • inhibitori pepsinogena
  • antiholinergici (Atropin)
  • prostaglandini
  • inhibitori protonske pumpe (Omeprazol)

 

Terapija želudačnog ulkusa traje 4-6 nedelja (maksimalno 8 nedelja), ako do tada ne zaceli, ulkus se leči hiruški

Terapija duodenalnog ulkusa sprovodi se sve do zaceljenja, a ne sme se prekidati ni u fazama remisije

 

3. Hiruška terapija je indikovana:

  • ako ulkus dugo ne zarasta
  • ako ne reaguje na lekove
  • ako se jave komplikacije

Terapija za Helicobacter pylori: (ako je on izazivač)

  1. Metronidazol
  2. Orvagil
  3. Ampicilin

 

KOMPLIKACIJE ULKUSA

  1. Pilorostenoza
  2. Krvarenje
  3. Perforacija
  4. Penetracija

 

 

Izvor: MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net,