Arterijska hipertenzija (povišen krvni pritisak, hypertensio arterialis) je najčešće hronično oboljenje savremenog čoveka; udružena je sa porastom oboljevanja i smrtnosti od kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih i bubrežnih bolesti.

Postoje dve osnovne grupe regulatornih mehanizama i nekoliko sporednih:

  1. NERVNI MEHANIZMI:

    – Baroreceptori u aorti i karotidnim arterijama (na istezanje oni reaguju povišenjem frekvencije)
    – Hemoreceptori (karotidna i aortna telašca)
    – Refleksi pretkomora i a.pulmonalis (venski reflexksi)
    – Mehanička reakcija centralnog nervnog sistema (CNS-a)

  2. HUMORALNI MEHANIZMI:

    – Noradrenalin
    – Adrenalin
    – ADH (antidiuretski hormon)

    Ovi mehanizmi (pod 1 i 2) deluju za nekoliko sekundi, Kroz nekoliko minuta ili sati, deluju sledeći mehanizmi:

  3. STRES RELAKSACIJA KRVNIH SUDOVA:

    – Mehanizam pomeranja tečnosti (centralizacija krvotoka)
    – Promena volumena cirkulišuće tečnosti (atrijalni natriuretski peptid)

  4. RENINANGIOTENZINALDOSTERON
    je mehanizam koji se uključuje posle nekoliko sati

 

 Arterijska hipertenzija je stanje povećanog arterijskog pritiska iznad 140/90 mmHg. Vrednosti između 141-159 mmHg za sistolni i 90-94 mmHg za dijastolni pritisak nazivaju se GRANIČNE VREDNOSTI (granična hipertenzija); tj LABILNA HIPERTENZIJA

KLINIČKA HIPERTENZIJA postoji samo ako su vrednosti sistolnog pritiska preko160 mmHg, a dijastolnog preko 95 mmHg

 

ETIOLOŠKA PODELA:

  1. FUNKCIONALNA HIPERTENZIJA: 
    javlja se u trudnoćI, hipertireozi, cirozi jetre, anemiji, starosti, kod dece, u kompletnom AV bloku
  2. SEKUNDARNA (SIMPTOMATSKA) HIPERTENZIJA nastaje usled:

    2.1. Bolesti bubrega: renovaskularna hipertenzija (bolesti a.renalis), glomerulonefritisi, policistični bubrezi, TBC bubrega, tumori koji luče renin2.2. Endokrine bolesti: Kušingov sindrom (Syndroma Cushing), primarni aldosteronizam, feohromocitom, akromegalija, dijabetes, hiperparatireoidizam2.3. Bolesti kardiovaskularnog sistema: koarktacija aorte2.4. Neuropsihijatrijski poremećaji: povišenje intrakranijalnog pritiska, psihogeni poremećaji2.5. Jatrogeni uzroci: terapija kortikosteroidima, tiroksinom, amfetaminima, kontaceptivi

  3. ESENCIJALNA HIPERTENZIJA

    – Preveliki unos Na
    – Nenormalna regulacija zapremine telesne tečnosti
    – Disregulacija sistema renin-angiotenzin
    – Oštećena sinteza aldosterona
    – Bubrežne anomalije
    – Porast UD
    – Primarni defekt na nivou arteriola

KLINIČKA SLIKA:

 

  1. POČETNA, LABILNA ILI GRANIČNA HIPERTENZIJA: najčešće bez simptoma ili su oni oskudni i postoje samo u periodu rasta arterijskog pritiska:
    – Uznemirenost, glavobolja, zamor
    – Epistaksa, dispnea na napor
  2. UMERENA HIPERTENZIJA: uz gore navedene znake javljaju se i: 
    zujanje u ušima, palpitacije, tahikardija, 
    osećaj pritiska u grudima (zbog opterećenja leve komore porastom arterijskog pritiska)
  3. TEŠKA, KLINIČKI IZRAŽENA HIPERTENZIJA: uz sve navedeno, postoje i znaci komplikovane hipertenzije:
    – Srce: bol u grudima anginoznog tipa (opterećena leva komora ili pridružena koronarna bolest)
    – Periferne arterije: suženje arterija, pa klaudikacije
    – CNS: glavobolja (potiljačna, pulsirajuća) koja ne reaguje na terapiju; konfuzno stanje, poremećaj vida, neurološki ispadi (hemipareze, hemiplegije; zbog krvarenja, tromboza ili embolija); hipertenzivna encefalopatija
    – Bubrezi: u malignoj hipertenziji dolazi do insuficijencije bubrega pa potom i do smrt

 

EKG

  • ograničena i labilna hipertenzija – tahikardija
  • Čuje se S4 tj atrijalni srčani galop
  • znaci slabljenja leve komore (zbog opterećenja)
  • znaci hipertrofije leve komore;
  • naglašen A2

 

PALPATORNO:

  • nalazimo proširen ictus, poremen ulevo za 2-3 prsta.
  • Vremenom dolazi do insuficijencije leve komore, pa bolesnik se nalazi često kraj otvorenog prozora (kao se bori za vazduh) sa pepeljasto-cijanotičnom bojom lica, dispneom i tahipneom, a u najtežim slučajevima  znaci edema pluća (penušav-sukrvičav ispljuvak)

 

RTG:

  • hipertrofija levog srca

EHOKARDIOGRAFIJA/ANGIOGRAFIJA:

Pregled sudova očnog dna (Fundus hipertonicus):

  1. stepen: početna stenoza, izvijuganost sa segmentnim suženjima
  2. stepen: izraženo suženje arterija
  3. stepen: hemoragije i eksudati
  4. stepen: edem papile

 

LABORATORIJA:

  • stanje bubrega (diureza, proteinurija, elektoliti),
  • glikemija, trigliceridi

 

PODELA PREMA KLINIČKOJ SLICI:

 

  1. GRANIČNA HIPERTENZIJA (140-160 / 90-95 mmHg)

    Bez promena na očnom dnu, EKG-u i bubrezima

  2. BLAGA HIPERTENZIJA (160-180 / 95-114)

    Fundus hipertonicus 1. ili 2.stepena
    EKG: umerena hipertrofija leve komore
    Bubreg je normalan

  3. SREDNJE TEŠKA HIPERTENZIJA (181-191 / 115-130)

    Fundus hipertonicus 1. ili 2. stepena
    EKG: Izražena hipertrofija leve komore
    Proteinurija, pad glomeluralne filtracije

  4. TEŠKA HIPERTENZIJA (191 i više / 131 i više)

    Fundus hipertonicu 3.stepena
    EKG: Jako izražena hipertrofija leve komore
    Bubreg ozbiljno oštećen

  5. MALIGNA HIPERENZIJA (191 i više / 131 i više)

    Fundus hipertonicu 4.stepena
    Insuficijencija srca
    Insuficijencija bubrega

KOMPLIKACIJE:

  1. Srce i koronarne arterije: hipertrofija leve komore i leve pretkomore, insuficijencija leve komore koja prerasta u globalnu insuficijenciju, poremećaji ritma, koronarna bolest
  2. Ateromatozne promene na krvnim sudovima
  3. Disekcija aorte
  4. Cerebralni krvni sudovi: tromboze, embolije, hemoragije, infarkt mozga
  5. Bubrežni krvni sudovi: tromboze, embolije, hemoragije, infarkt bubrega
  6. Krvni sudovi ekstremiteta: klaudikacije, gangrena
  7. Krvni sudovi očnog dna: fundus hipertonicus do slepila

 

TERAPIJA

– je potrebna ako je dijastolni Pa > 104 mmHg

  • 1. HIGIJENSKO-DIJETETSKI REŽIM
    –  smanjiti unos soli
    – redukcija telesne mase
    – prestanak pušenja
    – umerena fizička aktivnost
  • Ovim merama koriguje se granična, labila hipertenzija; ako se za 3-6 meseci dijastolni pritisak ne smanji ispod 90 mmHg, započinje se medikamentozna terapijom
  • 2. MEDIKAMENTOZNA TERAPIJA
    Najčešće se počinje jednim lekom (diuretik ili beta blokator) koji se daje od dve do nekoliko nedelja, ako izostane efekat, uvodi se drugi lek (npr ACE inhibitor), a ako ni on ne daje rezulatate, kroz dve nedelje uvodi se i trećI lek (vazodilatator, ganglijski blokator)

    *1* DiureticiArifon, Lasix, Triamteren, Aldactone A*2* Inhibitori ugljene anhidrazeAcetazolamid*3* Adrenergički blokatori: 
           ALFA blokatori (Fentolamin, Prazosin)
           BETA blokatori (InderalPrinorm)
           Blokatori adrenegr.neurona (Gvanetidin)*4* Ganglijski blokatori: Pentolinijum*5* VazodilatatoriDiazoxid, Hidralazin, Dilatiazem, Verapamil*6* ACE inhibitoriKaptoprilEnalapril

 

 

Izvor: MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape,