KOMORSKE (VENTRIKULARNE) ARITMIJE – Česta su pojava kod kardioloških bolesnika

 

 

Komorske ekstrasistole (VES)

nastaju nadražajem miokarda leve ili desne komore posle perioda apsolutne ili relativne refraktarnosti. Na EKG:

  1. prevremeni, široki QRS-kompleksi kojima prethodi P-talas
  2. ST-segment i T-talas imaju suprotan smer od QRS-kompleksa
  3. postojanje postekstrasistolne ”kompenzatorne pauze”

Broj VES za 24h, postepeno raste kod zdravih osoba sa starenjem (100 VES/24h za osobe do 40.god; 200 VES/24h za osobe koje su starije => smatra se normalnim).

Velika učestalost i kompleksnost VES mogu se naći kod: infarkta miokarda, hronične koronarne bolesti, srčane insuficijencije, srčane mane, hipertenzivne bolesti srca, kardiomiopatije, miokarditisa…

VES tipa bigeminije često su uzrokovane intoksikacijom digitalisom. Od ostalih uzroka tu su i: antiaritmici, hipokalijemija

Podela VES:

  1. grupa: pojedinačne VES; manje od 30/h
  2. grupa: više od 30/h; pojedinačne ili kompleksne
  3. grupa: multifokalne VES
  4. grupa: repetitivne VES (VES u parovima; salve od 2-3 VES)
  5. grupa: VES tipa R na talasu T

Klinički mogu biti asimptomatske ili se osećaju kao lupanje srca; njene hemodinamske posledice su neznatne.

 

 

Ventrikularna tahikardija (VT)

– je niz od 3 i više VES sa frekvencom 100-250/min. Nastaje usled postojanja ektopičnog centra u komorama – sa brzom frekvencom stvaranja impulsa. Tipovi ventrikularne tahikardije su:

  1. perzistirajuća paroksizmalna tahikardija (neprekidno traje 30 sec ili duže)
  2. prekidna VT (traje manje od 30 sec)
  3. bidirekciona VT (postoje dva ektopična fokusa koji naizmenično emituju)
  4. spora VT (frekvenca 50-100/min)
  5. VT tipa ”torsade de pointes

Uzroci VT su: akutna ishemija miokarda, akutni infarkt miokarda, hipertrofična kardiomiopatija, dilataciona kardiomiopatija, miokarditis, prolaps mitralne valvule, valvularne mane, intoksikacija digitalisom i kinidinom, hipokalemija…

Simptomi: pogoršanje srčane insuficijencije ili kardiogenog šoka; u blažim srčanim oštećenjima palpitacije, nesvestica, slabost i dispneja

Terapija

  • ima za glavni cilj prevenciju iznenadne srčane smrti i redukciju napada aritmije. Prestanak pušenja, kafe, alkohola. Kod akutnog infarkta miokarda => lidokain i.v; Korekcija precipitirajućih faktora (hipokalemije, srčane ishemije, insuficijencije srca)
  • Prvi lek izbora je lidokain i.v; alternativa su i.v beta-blokatori, antiaritmici
  • Elektrokardioverzija kada lekovi ne pomažu
  • Dugotrajna profilaksa: antiaritmici; mogu u kombinaciji sa beta-blokatorima; Amiodaron (kod hipertrofične kardiomiopatije);

 

 

Lepršanje komora (flater)

nastaje zbog pojave ektopičnog fokusa u komorama koji radi frekvencom 250-300/min. Na EKG: QRS-kompleksi razvučeni u vidu sinusoide – bez mogućnosti prepoznavanja T-talasa. Najčešći uzrok je akutni infarkt miokarda, kardiomiopatija i druge bolesti sa teškim oštećenjem srčanog mišića.

Flater dovodi do izraženih hemodinamskih poremećaja, koji se ogledaju u padu minutnog volumena i razvoju ili pogoršanju srčane insuficijencije.

Flater često prelazi u fibrilaciju komora; te zato je neophodna urgentna elektrokardioverzija

 

 

Treperenje komora (fibrolacija)

– je haotična aktivacija miokarda komora, nastala usled rada ektopičnih fokusa u komorama, sa posledičnim kružnim kretanjem impulsa u Purkinijevim vlaknima. To je najteži oblik poremećaja ritma, koji zapravo predstavlja prestanak rada srca, jer ova haotična srčana aktivnost izbacuje krv iz komora Na EKGu se umesto normalnih ventrikularnih kompleksa vide mnogi nepravilni i nejednaki sinusoidni talasići.

Uzrok je najčešće infarkt miokarda i druge kategorije koronarne bolesti; kardiomiopatije, poremećaji elektrolita, lekovi (posebno antiaritmici) i različiti električni akcidenti.

Klinička slika:

  • 8-10 sec mehaničke neaktivnosti srca dovodi do gubitka svesti, a smrt nastaje 3-5 min od početka ventrikularne fibrilacije (zbog ireverzibilnog oštećenja CNS)

Prognoza je dobra kod uspešno defibriliranih bolesnika kojima je to ”primarna fibrilacija komora” (akutni infarkt miokarda), a miokard je dobro očuvan. 
Kod ”sekundarne fibrilacije komora” prognoza je loša

Terapija je urgentna;

  • normalan ritam može nastupiti odmah iza DC šoka (defibrilacija komora);
  • ako se DC ne može primeniti – odmah raditi masažu srca i veštačko disanje;
  • Ako se ne uspostavi srčana aktivnost lekovi izbora su: lidokain ili adrenalin i.v; ili oba zajedno;
  • Lekovi drugog izbora su beta-blokatori, amiodaron ili antiaritmici;
  • Svaki lek treba da bude praćen ponovljenom serijom DC šokova.
  • Ako je bolesnik u kardiogenom šoku mora se primeniti asistirana cirkulacija, jer se jedino tako može sprečiti ponovna pojava šoka, po eventulanom uspostavljanju srčananog rada.

 

  

Izvor: MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net,