Incidencija fekalne inkontinencije se procenjuje na 10 do 13 pojedinaca na 1000 ljudi starijih od 65 godina. Inkontinencija ima raspon težine od povremenog curenja gasa i tečne stolice da svakodnevnog gubitka čvrste stolice.

Uzrok u osnovi inkontinencije je često multifaktorijalan, a dijareja joj često doprinosi. Uopšteno, uzroci inkontinencije se mogu klasifikovati kao neurogeni ili anatomski.

  • Neurogeni uzroci uključuju oboljenja centralnog nervnog sistema i kičmene moždine, zajedno sa povredama stidnog nerva.
  • Anatomski uzroci uključuju kongenitalne anomalije, procidenciju, inkontinenciju preliva usled začepljenja ili neoplazme i traumu.
  • Najčešći traumatski uzrok inkontinencije je povreda analnog sfinktera tokom vaginalnog porođaja.
  • Drugi uzroci uključuju anorektalne hirurške zahvate, povredu fekalitom ili frakturu karlice.

 

Nakon temeljne lekarske evaluacije radi detekcije osnovnih stanja koja bi mogla da doprinesu inkontinenciji, evaluacija se fokusira na ocenu analnog sfinktera i stidnih nerava. Testiranje terminalnog motornog latentnog perioda stidnog nerva može da detektuje neuropatiju. Analna manometrija može da detektuje niske pritiske u miru i pri stiskanju. Defekografija može da detektuje prolaps rektuma. Endoanalni ultrazvuk je dragocen u dijagnostici defekata sfinktera.

Terapija zavisi od osnovnog poremećaja. Dijareju bi trebalo lečiti konzervativno. Čak i u odsustvu otvorene dijareje, dodatak dijetarnih vlakana može da poboljša kontinenciju. Neki pacijenti mogu da odgovore na biološku povratnu spregu. Mnogi pacijenti sa defektom sfinktera su kandidati za preklapajuću sfinkteroplastiku. Inovativne tehnologije, kao što je stimulacija sakralnog nerva ili veštački crevni sfinkter pokazuju se korisnim kod pacijenata kod kojih druge intervencije ne uspevaju.

Izvor: MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net, pixabay.com