Video ili fiberoptička fleksibilna sigmoidoskopija i kolonoskopija obezbeđuju odličnu vizualizaciju kolona i rektuma.
Sigmoidoskopi mere 60 cm dužine. Puna dubina uvođenja može da omogući vizuelizaciju sve do splenične (lijenalne) fleksure, mada pokretljivost i dužina sigmoidnog kolona često ograničavaju stepen pregleda. Delimična priprema klistiranjima je obično adekvatna za sigmoidoskopiju i većina pacijenata može da toleriše ovu proceduru bez sedacije.
Kolonoskopi mere 100 do 160 cm dužine i sposobni su sa pregledaju čitav kolon (debelo crevo) i terminalni ileum (završni deo tankog creva). Potpuna oralna priprema creva je obično neophodna za kolonoskopiju, a trajanje i neprijatnost procedure obično zahtevaju sedaciju pri svesnom stanju.
I sigmoidoskopija i kolonoskopija se mogu koristiti dijagnostički i terapijski.
Elektrokauterizaciju uopšteno ne bi trebalo koristiti u odsustvu potpune crevne pripreme zbog rizika eksplozije crevnih gasova metana ili vodonika.
Dijagnostički kolonoskopi poseduju samo jedan kanal kroz koji instrumenti kao omče, bioptička klešta ili elektrokauter mogu da se provuku; ovaj kanal takođe obezbeđuje sposobnost sukcije i irigacije.
Terapijski kolonoskopi poseduju dva kanala, da bi omogućili istovremenu sukciju/irigaciju i upotrebu omči, bioptičkih klešta ili elektrokautera.
Izvor: MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net, pixabay.com