Anorektalno fiziološko testiranje koristi raznovrsne tehnike za ispitivanje funkcije poda karlice. Ove tehnike su korisne u evaluaciji pacijenata sa inkontinencijom, konstipacijom, prolapsom rektuma, opstruiranom defekacijom i drugim poremećajima poda karlice.

 

Manometrija

Anorektalna manometrija se izvodi postavljanjem katetera osetljivog na pritisak u donji rektum. Kateter se tada izvlači kroz analni kanal uz beleženje pritisaka. Takođe se može koristiti balon pričvršćen na vrh katetera radi testiranja anorektalnog senzibiliteta. Pritisak u miru u analnom kanalu odražava funkciju unutrašnjeg analnog sfinktera (normalno: 40 do 80 mmHg), dok pritisak stiskanja, definisan kao maksimalan pritisak voljne kontrakcije umanjen za pritisak u miru, odražava funkciju spoljašnjeg analnog sfinktera (normalno: 40 do 80 mmHg iznad pritiska u miru). Zona visokog pritiska je procena dužine analnog kanala (normalno: 2,0 do 4,0 cm). Rektoanalni inhibitorni refleks se može detektovati naduvavanjem balona u distalnom rektumu; odsustvo ovog refleksa je karakteristično za Hiršprungovu bolest.

Neurofiziologija

Neurofiziološko testiranje ocenjuje funkciju stidnih nerava i regrutovanje vlakana puborektalnog mišića. Terminalni motorni latentni period stidnog nerva meri brzinu prenošenja nervnog impulsa kroz distalna stidna nervna vlakna (normalno: 1,8 do 2,2 msec); produžen latentni period sugeriše prisustvo neuropatije. EMG regrutovanje ocenjuje kontrakciju i relaksaciju puborektalnog mišića za vreme pokušaja defekacije. Normalno, regrutovanje se povećava kada se pacijentu objasni da “stiska”, a smanjuje kada se pacijentu objasni da “gura”. Neodgovarajuće regrutovanje je pokazatelj paradoksalne kontrakcije (neopuštanje puborektalnog mišića). EMG pomoću iglica se koristi za mapiranje kako stidnih nerava, tako i anatomije unutrašnjeg i spoljnog sfinktera. Međutim, ovaj pregled je bolan i slabo tolerisan od strane većine pacijenata. EMG iglicama je uglavnom zamenjen testiranjem motornog latentnog perioda stidnog nerva u ocenjivanju funkcije stidnog nerva i endoanalnim ultrazvukom u mapiranju sfinktera.

Studije pražnjenja rektuma

Studije pražnjenja rektuma uključuju test ekspulzije balona i video defekografiju. Ekspulzija balona ocenjuje sposobnost pacijenta da izbaci intrarektalni balon. Video defekografija obezbeđuje detaljniju ocenu defekacije. U ovom testu, barijumska pasta se stavlja u rektum, a defekacija se zatim fluoroskopski beleži. Defekografija se koristi za diferenciranje nerelaksacije puborektalnog mišića, opstruirane defekacije, povećanog spuštanja perineuma, prolapsa rektuma i intususcepcije, rektokele i enterokele. Dodatak vaginalnog kontrasta i intraperitonealnog kontrasta je koristan u razaznavanju složenih poremećaja dna karlice.

Izvor: MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net, pixabay.com