Maligni tumori pretstavljaju heterogenu grupu oboljenja, pa je za postavljanje precizne dijagnoze potrebno sprovesti niz različitih dijagnostičkih postupaka.
Istorija bolesti I Fizikalni pregled
Dijagnostika započinje Istorijom bolesti – Anamneza – lična, porodična, socijalna, radna. Pregled započinje fizikalnim kliničkim pregledom – inspekcija, palpacija, koji su nezaobilazni uprkos mnogobrojnim savremenim tehnikama dijagnostike sa kojima raspolaže savremena medicina.
Laboratorijska ispitivanja – se mogu podijeliti u opste pretrage pokazatelje hematološke, renalne i hepatalne funkcije.
Tumorski markeri
Mnogi maligni tumori pokazuju na površini svoje ćelijske membrane, ili prisutne u serumu, supstance koji mogu produkovati i normalna tkiva, ali u minimalnim, zanemarljivim količinama, dok ih tumori proizvode u povećanoj koncentraciji (overekspresija). Mnoge od ovih substanci su normalno prisutne u toku fetalnog razvoja, pa se kod tumora nazivaju onkofetalni antigeni. Dokazane i merene u serumu bolesnika sa malignim tumorima, ove supstance predstavljaju tumorske markere. Kod bolesnika sa malignim tumorima koncentracija tumorskih markera je značajno viša nego kod zdravih osoba, što znači da su oni biohemijski indikatori prisustva tumora. Da bi imali adekvatnu primenu u kliničkoj praksi, tumorski markeri bi trebali da se lako detektuju u telesnim tečnostima (krvi), da nisu prisutni kod zdravih osoba, da su prisutni i lako se određuju u ranom stadijumu bolesti. Obično nisu takvi, pa se kod nekih tumora i neodređuju u ranom stadijumu pre lečenja.
Neki od tumorskih markera u kliničkoj upotrebi:
- CEA (karcinoembrionalni antigen) – tumori digestivnog trakta, dojke,
- AFP (alfa-fetoprotein ) – rak jetre, neseminomski germinalni tumori testisa,
- CA 15-3 – rak dojke,
- CA 125 – rak ovarijuma,
- CA 19-9 – rak debelog creva, pankreasa, želuca, jetre,
- PSA (prostata specifični antigen) – rak prostate.
Endoskopska ispitivanja
Endoskopska ispitivanja se koriste za pregled šupljih organa i telesnih šupljina. U većini slučajeva su neinvazivne. Izvode se pomoću endoskopa koji se sastoji od fleksibilne cevi koja na donjem kraju nosi optički sistem – svetlosni izvor i malu kameru pomoću koje se slika može preneti na TV monitor i tako ispitivanje pratiti više ljudi. Takođe pomoću dodatnih klešta moguće je uzimanje uzoraka tkiva za biopsiju, ali i izvođenje manjih operacija i drugih intervencija.
Endoskopija omogućava direktan uvid – vizualizaciju područja od interesa i ciljanu biopsiju. Najčešće endosposka ispitivanja su: laringoskopija, bronhoskopija, ezofagoskopija, gastroskopija, enteroskopija, kolonoskopija, rektoskopija, histeroskopija, laparoskopija.
Radiološka ispitivanja
Radiološke ispitivanja su od izuzetnog značja u ranoj detekciji i određivanju stadijuma malignih tumora. Globalno mogu se podeliti u dve grupe: konvencionalne i digitalne tehnike vizualizacije i funkcije.
- Konvencionalne (standardne) pretrage su klasične metode pregled pluća i grudnog koša, digestivnih organa, urinarnog trakta. Uprkos razvoju novih, modernih metoda digitalne radiologije, klasična radiologija nije izgubila na svome značaju.
- U digitalne tehnike radiološke dijagnostike spadaju: ultrazvuk (UZ), kompjuterizovana tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MRI).
Nuklearna medicina u dijagnostici malignih tumora – (Radioaktivni elementi – radiofarmak)
Pozitronska emisiona tomografija (PET) koristi glukozu obeleženu radioaktivnim fluorom (F-18). Pošto područja ubrzanog metabolizma odnosno povećane vaskularizacije (kakvi su većinom tumori) trebaju veću količinu glukoze, to se kod PET-a vizuelizuju sa pojačanim nakupljanjem radiofarmaka. Na ovaj se način mogu otkriti i sasvim mali tumori i metastaze, a takođe razlučiti recidivi tumora od nekroze tkiva.
Patohistološka i citološka dijagnostika
Nakon sprovedenih kliničkih ispitivanja na temelju kojih se otkrije postojanje tumora i stanje njegove proširenosti, definitivna dijagnoza se postavlja patohistološkim pregledom tumora, odnosno njegovog dela. Posebnim metodama obrade uzorka tumora patolog dijagnosticira vrstu tumora, njegovo poreklo ukoliko se radi o metastatskom tumoru, stepen diferentovanosti tj maligni potencijal, invaziju limfnih i krvnih sudova, odnos ivica tumora prema zdravom tkivu odnosno ivicama hirurške resekcije. Tkivo tumora za patohistološku analizu uzima se biopsijom. Ako se pri tome odstrani celi tumor, to je eksciziona biopsija, a ako se uzima samo jedan njegov deo, inciziona biopsija. Biosija ex tempore pretstavlja uzimanje uzorka tumora za vreme operacije, a patolog treba da brzim pregledom odgovori da li se radi o malignom tumoru ili ne kako bi se hirurški zahvat mogao nastaviti. Biopsiju ex tempore treba izbegavati jer od patologa zahteva brzinu, produžava vreme trajanja operacije i anestezije pacijenta.
Citološka dijagnostika
Citološka dijagnostika je metoda pregleda obojenog razmaza pojedinačnih ili grupe ćelija. Ova metoda ima veliku primenu u onkologiji. Tako se ćelije sluznice grlića materice uzimaju brisom i boje po Papanicolau. Citološki uzorak se može uzeti aspiracijom tankom atraumatskom iglom (fine needle aspiration biopsy- FNAB) , ili debljom iglom, zasečenom na vrhu, (core biopsy) kojom se uzima cilindar tkiva koje se može patohistološki analizirati. Dijagnostička tačnost aspiracione biopsije je oko 90%, a lažno pozitivni nalazi su najčešće kod hroničnih upalnih promene.
ODREDJIVANJE STADIJUMA TUMORA
Kliničko stadiranje (RTG, UZV, CT, NMR)
Patolosko stadiranje:
TNM klasifikacija obuhavata tri osnovne kategorije:
- T – podaci o primarnom tumoru
- N – podaci o regionalnim limfonodima
- M – podaci o udaljenim metastazama
T kategorija – sadrži podatke o anatomskoj proširenosti primarnog tumora, koja zavisi od njegove veličine, dubine prodora i rasprostranjenosti po površini organa. Ona obuhvata:
- Tx primarni tumor se ne može utvrditi
- T0 nema evidencije o primarnom tumoru
- Tis karcinom in situ
- T1-4 zavisno od veličine tumora i njegovog odnosa sa okolnim tkivom
N kategorija – se odnosi na proširenost tumora u regionalne limfne noduse i obim njihove zahvaćenosti – broj, veličinu, odnos prema kapsuli i okolnim strukturama. Ona obuhvata:
- Nx limfni nodusi ne mogu biti ispitani, utvrđeni
- N0 nema zahvatanja regionalnih limf. nodusa
- N1-3 prema veličini i broju zahvaćenih regionalnih limf. nodusa i njihovom odnosu sa okolnim tkivom
M kategoriju – odražava postojanje metastaza na udaljenim organima, uključujući i zahvaćenost limfnih nodusa, koji se prema definiciji ne smatraju regionalnim:
- Mx Metastaze ne mogu biti utvrđene
- M0 nema udaljenih metastaza
- M1 postoje udaljene metastaze