Za rođenje deteta se uvek očekuje da bude blagosloven trenutak koji donosi nadu i radost majci i porodici. U stvarnosti, oko 20-40 % žena oseti ”postporođajnu tugu” nekoliko dana neposredno po porođaju, sa nekontrolisanim plačom i tugom. Takvo raspoloženje obično prođe samo od sebe uz podršku bližnjih i uz nekoliko noći dobrog sna.

 Ipak, između 15-20 % žena oseti duži i iscrpljujući period depresije ili ”postporođajne depresije” (PPD), koja im uskraćuje zadovljstvo, ispunjava ih sumnjom u samu sebe i sposobnost da se brinu o svom detetu, izaziva čest plač i provocira kod njih osećanja beznađa i krivice. San i apetit takođe bivaju poremećeni ali se to često meša sa očekivanom promenom života sa prinovom.

PPD se često javlja podmuklo i postepeno, posle inicijalnog perioda ushićenja i javlja se u prve četri nedelje posle porođaja. Žene često ne žele da priznaju da se loše osećaju zbog toga što je to van očekivanja od onog ”kako bi trebalo da bude”. Ovo može da prouzrokuje da se ignorišu ozbiljni simptomi, da se preko njih prelazi dok se depresije dublje ne učvrsti i postane teža za lečenje.

Posleporođajna manija uključuje pojačan i neadekvatan osećaj ushićenosti, uzbuđenja, nervoze ili veličine. Takve majke manje spavaju bez žalbe na umor. Tada majka može da zaboravi na svoje dete i da ima sumanute ideje o njegovoj važnosti ili identitetu (npr. smatra da je beba Božiji sin). Nedostatak svesti da nešto nije u redu može da sprečava da se na vreme potraži pomoć.

Ipak, lečenje je neophodno ne samo zbog zdravlja majke, već i zbog zdravlja samog deteta. Iako retko, kod nekih žena može da se razvije psihotična depresija (sa sumanutim idejama) sa halucinacijama koje mogu da dovedu do toga da majka pokuša da sebi oduzme život ili da odzume život svom detetu, da ima fikcije, sumanuta uverenja/ideje o tome da je dete mrtvo ili defektno, da pokazuje preteranu brigu za dečje zdravlje ili da ima impulse da povredi bebu.

Prethodna istorija depresije ili manične depresije može da poveća rizik od razvijanja posleporođajne depresije. Ako sami patite od, ili u porodici postoji istorija poremećaja raspoloženja, onda je dobra preporođajna priprema da bi se smanjio ovaj rizik i razvio dobar plan za tretman, od vitalnog značaja za zdravlje majke i deteta.

Klinička slika PPD je slična kliničkoj slici teške depresije ili manične depresije.

Šta prouzrokuje PPD?

Niko nije sasvim siguran šta je uzrok da neke majke razviju PPD. Istraživanja su usmerena na ulogu horomona koji oni igraju u poremećajima raspoloženja tokom i posle porođaja, kao i anksioznih poremećaja. Veruje se da nagle promene u nivou hormona koji prate trudnoću i porođaj, kao što su estrogen, progesteron i tiroksin snažno utiču na raspoloženje žene.

Uobičajeni simptomi PPD

  • Loše raspoloženje ili promene raspoločenja iz dobrog u loše i obrnuto, ali iz krajnosti u krajnost.
  • Nekontrolisan plač i nervoza.
  • Gubljenje interesa za aktivnosti u kojima se obično uživalo.
  • Nedostatak interesa za seks.
  • Teškoće u pamćenju, koncentraciji i donošenju odluka.
  • Psihomotorna agitacija ili retardacija.
  • Umor, osećaj iscrpljenosti, lenjost.
  • Promene u apetitu ili spavanju. Nesanica.
  • Stalne misli o smrti ili samoubistvu.
  • Teške nametljive misli.
  • Osećanje krivice i bezvrednosti, naročito po pitanju nesupeha u materinstvu.
  • Nedostatak interesovanja za bebu.
  • Preterana briga oko zdravlja deteta.

 

Tretman za PPD se pokazao kao jako uspešan, ali može biti komplikovan zato što:

  • Dojenje može da smanji broj opcija za terapiju naročito u smislu uzimanja lekova.
  • Majka treba da se brine o detetu u momentu kad je sva njena snaga potrebna da bi pomogla samoj sebi. Zbog toga je dodatna potpora porodice i medicinskog osoblja od vitalnog značaja za majčin oporavak i za povećanje mogućnosti da se između majke i deteta ostvari potpuna i dobra veza.

 

Uobičajeni načini terapije

Tretman za PPD može da varira kao što variraju i simptomi, standardan način uključuje:

  • Lekove da bismo stabilizovali raspoloženje i uticali na depresiju;
  • Psihoterapiju i psihosocijalnu potporu da bismo pomogli majci da se prilagodi novim dužnostima i brizi oko deteta;
  • Lečenje u bolnici može biti nephodno da obezbedi sigurnu i potpomažuću okolinu za majku i dete.

 

Obezbedite dodatnu podršku

  • Kreiranje okoline koja može da pruži podršku, koja ”hrani” i majku i dete, ohrabruje majku da brine i o sebi . Tražite pomoć od porodice i prijatelja (oko nege deteta i obavljanja dnevnih zadataka kao što su kuvanje, kupovina itd.) Izgradite mrežu ljudi koji mogu da pomognu.
  • Održavajte kontakte sa prijateljima. Možete osećati potrebu da se povučete i sakrijete od prijatelja što se dešava. Prijatelji mogu da pruže podršku i pruže vam odmor od uvek zahtevnog posla brige oko deteta.
  • Tražite potporu i ohrabrenje od drugih novih majki; ako postoje grupe za samopomoć pridružite im se.
  • Tražite pomoć i od drugih iskusnijih majki. To može pomoći da normalizujete svoje iskustvo. Novoj majci ništa ne pomaže tako kao mudar i iskusan savet.
  • Naučite što više možete od PPD tako da možete da razumete šta vam se dešava i da planirate svoje lečenje i donosite informacijama potkrepljene odluke u vezi s njim.

 

Šta očevi mogu da urade da pomognu?

Za mnoge majke period posle porođaja je izuzetno zahtevan. Takvo stanje je još i više pojačano kad je PPD deo iskustva. Oni treba da odigraju važnu ulogu u pomoći  supruzi i detetu.

  • Ohrabrite je da podeli sa vama svoje misli i osećanja i pokažite joj da je razumete. Pokažite joj da je voljena i poštovana.
  • Ako je moguće uzmite odsustvo sa posla u prvim danima posle rođenja deteta da bi ste pomogli oko deteta i dozvolili svojoj partnerki da se odmori i brine o sebi.
  • Pitajte porodicu i prijatelju da vam pomognu sa dužnostima.
  • Pokušajte da ne umanjujete značaj ili odbacujete iskustvo kroz koje ona prolazi. Ako ste zabrinuti oko toga kako vaš partner izlazi na kraj s bolešću – idite sa njom kod doktora i podelite sa njim svoja razmišljanja i brige.
  • Pazite na svoje potrebe. Pronađite nekoga sa kim možete o tome da pričate. Biti otac je zahtevno, naročito ako ste otac po prvi put. Pričajte sa ostalim ljudima koji su imali slično iskustvo i koji vas mogu ohrabriti i dati vam podršku.
  • Nastavite da učestvujete i uživate u vašim ličnim interesovanjima i aktivnostima.