PARADUODENALNI PANKREATITIS – Ovaj tip pankreatitisa je u literaturi opisan pod raznim imenima, što predstavlja različite oblike ove inflamacije pankreasa: cistična distrofija heterotopičnog pankreasa, periampularna cista zida duodenuma, groove-pankreatitis, pankreasni hamartom duodenalnog zida i paraduodenalni pankreatitis. 

Adsaz i Zamboni su predložili termin paraduodenalni pankreatitis.

Klinički, ova pankreasna inflamacija se predominantno javlja kod muškaraca (40 do 50 godina) sa anamnezom ekscesivnog konzumiranja alkohola. Glavni simptom je jak bol u gornjim partijama trbuha, postprandijalno povraćanje i mučnina usled stenoze duodenuma i gubitak telesne tezine. Ikterus se razvija kod priblizno 20% pacijenata. Imidžing tehnike mogu otkriti cistične promene u zidu duodenuma, kalcifikacije paraduodenalnog pankreasnog tkiva, pseudocistu u zidu duodenuma, tumor u regiji između duodenuma i pankreasa, kao i nepravilnosti pankreasnog duktusa u glavi pankreasa.

PATOLOGIJA. Postoji zadebljanje i ožiljavanje zida duodenuma koje zahvata i okolno tkivo glave pankreasa, posebno u delovima koji odgovaraju papili minor i/ili cistične promene nalik situ u zidu duodenuma sa perifokalnom hroničnom inflamacijom. Ciste sadrže bistru tečnost, ali mogu sadržati i više granuliranog beličastog materijala, pa čak i kalkuluse. Neke od cista mogu biti i po nekoliko santimetara u dijametru. Fibrozno tkivo koje se razvija u zidu pankreasa i zahvata kanal između zida i pankreasnog tkiva može komprimovati i dislocirati zajednički žučni vod. Mikroskopski, hronični inflamatorni proces se nalazi u submukozi, dubljim slojevima zida duodenuma i okolnom pankreasnom tkivu. Tipično, postoji nekoliko malih fokusa nekroze koji su okruženi gustom proliferacijom mioidnih ćelija, koje pokazuju sve karakteristike miofibroblasta i pozitivne su na mišićne markere. Ova promena je najprominentnija u predelima koji odgovaraju submukozi papile minor. Između mioidnih proliferacija se mogu nalaziti cistični duktalni elementi, acinusni lobulusi i neka ostrvca, kao i nervi. Pored cistično dilatiranih duktusa, često postoje pseudocistične lezije koje su ispunjene acidofilnim materijalom i ograničene granulacionim tkivom sa reakcijom tipa „oko stranog tela” gigantskih ćelija. Povremeno, postoje grupe eozinofila, čest nalaz koji je u vezi sa inflamatornim promenama i hiperplazijom Brunner-ovih žlezda, koja doprinosi zadebljanju duodenalne mukoze. Ukoliko se inflamatorni proces duodenalnog zida prenese na obližnji pankreas, celularna i fibrozna reakcija postaje manje intenzivna tako da centralni delovi glave pankreasa obično nisu zahvaćeni.

PATOGENEZA. Abuzus alkohola je izgleda precipitirajući faktor, s obzirom da većina pacijenata sa paraduodenalnim pankreatitisom su etiličari. Lokacija inflamatornog procesa ukazuje na to da mogu postojati neke anatomske varijacije u regiji papile minor, što ovaj predeo čini posebno osetljivim na alkohol. Zbog toga je jasno da postoji opstrukcija izlivanja na nivou papile minor, što se može videti kod određenih slučajeva pancreas divisum-a, kod kojeg se fetalni tip duktalne drenaže zadržava kod pankreasa odraslih. Činjenica da duodenalni zid često sadrži takozvano heterotopično pankreasno tkivo može ukazati na inkompletnu involuciju dorzalnog pankreasa u ovoj regiji te može doprineti opstrukciji izlivanja iz ovog predela.