Site icon Svet Medicine

HIV infekcija i AIDS

 HIV infekcija predstavlja bolest imunog sistema prouzrokovanu virusom humane imunodeficijencije (HIV). Virus napada i vremenom uništava ćelije imunskog sistema (pre svega CD4 limfocite) što dovodi do slabljenja imunološkog odgovora na infekcije i tumore. Sindrom stečene imunodeficijencije (Acquired ImmunoDeficiency Syndrome – AIDS, Syndrom d’ImmunoDeficience Acquise – SIDA) predstavlja poslednji stadijum HIV infekcije.

 Istorijat

Postoji više teorija o poreklu HIV-a. Danas je dosta prihvaćena “lovačka teorija” po kojoj je HIV virus nastao ukrštanjem dva tipa SIV virusa (simian immunodeficiecy virus) od koga oboljevaju šimpanze (Pan troglodytes troglodytes). Prema ovoj teoriji, virus je nastao kod šimpanze koja je bila inficirana sa oba tipa SIV virusa a transmisija na čoveka se odigrala tokom obreda inicijacije koji postoje u nekim afričkim plemenima a koji podrazumevaju konzumaciju živog, termički neobrađenog srca šimpanze (na taj način mladi lovci dokazuju pred ostalim članovima plemena da su postali odrasli muskarci).

Prisustvo HIV virusa, dokazano u uzorcima plazme i limfnog čvora uzetih 1959.g. i 1960.g. u DR Kongu, kao i uzorcima tkiva tinejdžera koji je umro 1969.g. u Sent Luisu, SAD i norveškog mornara koji je umro 1976.g., sve u vreme kada nije bio razvijen genetski inženjering, opovrglo je sve teorije zavere da je virus veštački kreiran u laboratoriji.

Bolest je prepoznata kao poseban klinički entitet 1981.g. u SAD među grupom mladih homoseksualaca i grupom intravenskih narkomana obolelih od retke oportunističke infekcije – Pneumocystis carinii pneumonije (PCP). 1983.g., dva naučnika, Robert Gallo i Luc Montagnier, nezavisno su jedan od drugog otkrili novi infektivni agens, prisutan u krvi obolelih. Gallo je novootkriveni virus nazvao HTLV-III (humani T-limfotropni virus 3), a Montagnier LAV (lymphadenopathy-associated virus). Kasnije se ispostavilo da je reč o istom virusu pa je preimenovan u HIV 1. 1985.g. je otkriven HIV2. Gaëtan Dugas, stjuard kanadske avio-kompanije smatra se indeks slučajem (patient zero) HIV-a u Severnoj Americi (transmisija virusa iz Afrike).


Nije poznato da je ijedna infektivna bolest do sada za tako kratko vreme izazvala tako veliki strah i interesovanje u celom svetu kao što je to slučaj sa sidom. Procenjuje se da je danas oko 40 miliona ljudi u svetu inficirano virusom HIV-a. Konzervativci sidu koriste kao činjenicu da “seksualna revolucija jede svoju decu” a kler je smatra “kaznom božjom” za homoseksualce i narkomane.

I pored ogromnog broja naučnika angažovanih na rešavanju problematike HIV-a, još uvek nije pronadjen način da se inficirane osobe izleče niti je pronađena vakcina da se zdravi ljudi zaštite. Otkriven je, međutim, veliki broj antiretroviralnih lekova koji su doveli do produženja životnog veka obolelih. Vest o izlečenju prvog pacijenta od HIV-a pojavila se u medijima 2008. ali samo izlečenje nije još zvanično naučno potvrđeno. U pitanju je pacijent Timothy Ray Brown koji je pored toga što je bio inficiran HIV-om bolovao i od akutne mijeloidne leukemije. Gero Hütter, nemački hematolog, došao je na ideju da pacijentu presadi koštanu srž od donora koji je rezistentan na HIV (poznato je da postoje ljudi koji ne poseduju CCR5 receptore na površini limfocita odgovorne za ulazak virusa u ćeliju; najviše ih je u populaciji skandinavskih zemalja, a na drugom mestu su balkanske zemlje). Na taj način, Hütter je navodno uspeo da izleči pacijenta i od HIV-a i od leukemije. Vreme će pokazati da li je ovo stvarno i bio prvi slučaj uspešnog izlečenja.

 

Etiologija

Virus humane imunodeficijencije (HIV) pripada porodici Retrovirida, rodu Lentivirusa (RNK virus). Zahvaljujući glikolipoproteinskom omotaču virus je osetljiv na najobičnije dezinficijense i deterdžente. Ova njegova osobina ima veliki značaj u epidemiologiji side. Na temperaturi od 56C ugine već za 30 minuta a u kiseloj ili baznoj sredini za 10min. Relativno je otporan na UV i jonizujuće zrake.


Epidemiologija

Rezervoar infekcije je isključivo čovek a izvor mogu biti sve telesne tečnosti. Načini transmisije (prenosa infekcije) su:

  1.  seksualni put
  2.  krv, krvni derivati (nesterilne igle, špricevi)
  3.  vertikalna transmisija (sa majke na dete, najčešće u toku porođaja)

 

AIDS nije više bolest homoseksualaca, prostitutki, hemofiličara i narkomana. Svako ko se na bilo koji način rizično ponaša može dobiti infekciju (nije dakle akcenat na rizičnim grupama već na rizičnom ponasanju).

 

Infektivnost zavisi od vrste telesne tečnosti i stadijuma HIV infekcije. Uvek su infektivni krv, semena i presemena tečnost, vaginalni sekret i majčino mleko. HIV se ne može preneti pljuvačkom, plodovom vodom, likvorom, sinovijalnom tečnošću niti preko suza i znoja.

 

Dominantan je način prenošenja u Africi. Postoji globalni trend porasta ovog načina prenošenja. Makar i jedan jedini, bilo koji oblik seksualnog opštenja, ako je nezaštićen → rizičan je.

 

Korišćenje zajedničkog šprica ili igle (kod i.v.. narkomana) ili zajedničke slamčice za kokain je rizično. Drugi načini aplikacije nisu per se rizični. Od 1985.g. (kada je uvedeno obavezno testiranje jedinica krvi na HIV) mogućnost da neko primi transfuzijom inficiranu krv je samo teoretska (1:650 000, zbog “perioda prozora”- videti u daljem tekstu).

 

Prosečan rizik od inficiranja HIV-om, pod pretpostavkom izlaganja odgovarajućem infektivnom izvoru, pri različitim načinima (putevima) ekspozicije:

 

 

HIV se NE MOŽE DOBITI uobičajenim kućnim kontaktom sa HIV inficiranom osobom: rukovanjem, poljupcem u obraz, boravkom u istoj prostoriji, spavanjem u istom krevetu, korišćenjem zajedničkog kupatila i toaleta (odvojiti pribor za ličnu higijenu – brijač, četkica za zube).

Mehanizam nastanka HIV infekcije

Da bi došlo do infekcije i razvoja bolesti, virus mora prvo da dospe u krv. Delovima svog omotača (gp 120 i gp 41) se prikači za receptore na površini CD4+ T-limfocita (koreceptor CCR5). Nakon vezivanja, virus ulazi unutar ćelije, ugrađuje svoj genetski materijal u genetski materijal ćelije (uz pomoć enzima reverzne transkriptaze) i na taj način počinje da se razmnožava (koristeći mehanizme replikacije i transkripcije domaćina). Ishod je najčešće smrt inficiranih ćelija. Tokom vremena dolazi do postepenog opadanja broja Th limfocita (oko 1200/mm3 ima ih kod zdrave osobe; kada broj padne ispod 200/mm3 nastupa SIDA).

Imunski odgovor na HIV je humoralni (B limfociti luče Anti-HIV antitela) i celularni (CD4= T helper= Th limfociti- orkestratori imunskog odgovora i CD8= T citotoksični= Tc limfociti).

U roku od 5 do 7 dana virus dospeva u krv (iz izvora infekcije; za to vreme prolazi kroz mukozu ili epidermis i dermis, regionalne limfne čvorove a preko njih u krv).

 

Stadijumi HIV infekcije

 

Akutni retroviralni sindrom

Oko 50-80% osoba ima neke simptome dok ostatak prođe ovaj period asimptomatski. Simptomi se obicno jave 1-6 nedelja nakon HIV infekcije. U pitanju su blagi simptomi koji prolaze bez specifičnog lečenja. Ova faza se naziva i bolest serokonverzije. Akutni retroviralni sindrom se može ispoljiti kao:

 

Klinički asimptomatska faza

Ovaj stadijum u proseku traje oko 10 godina, ali može trajati i znatno kraće ili nešto duže, što je sve individualno. Prolazi bez ikakvih simptoma (eventualno mogu biti uvećani limfni čvorovi). Količina virusa u perifernoj krvi pada ali se i dalje mogu detektovati Anti-HIV antitela.

Rana simptomatska HIV infekcija

Kako vreme odmiče, imunski sistem nije više u stanju da se izbori sa virusom:

 

AIDS

Sida je poslednja faza napada HIV virusa i ujedno najteža faza infekcije. Praktično svi organi i sistemi mogu biti zahvaćeni HIV infekcijom kada dođe do AIDS-a. Infekcije su neobične ili po svom uzročniku ili po lokalizaciji, zbog toga što kod zdravih ljudi nikada ne izazivaju promene (ili jako retko). Nazivaju se oportunističke infekcije. Javljaju se i specifične vrste tumora. Ove infekcije i tumori jednim imenom se nazivaju AIDS indikativne bolesti.

 

Plućne manifestacije AIDS-a

 

 

Neurološke manifestacije

EKSPANZIVNE LEZIJE CNS-a:

 

 

Dijagnostika HIV infekcije

METODE ZA UTVRĐIVANJE:

  1.  Prisustva virusa ili delova virusa (izolacija virusa, ELISA p24, PCR)
  2.  Prisustva antitela na virus ili njegove delove (ELISA, Western blot)

Rutinski screening test- ELISA antiHIV test

 

 

Lečenje HIV infekcije

 

 

ANTIRETROVIRALNI LEKOVI

 

 

Postojeći antiretroviralni lekovi

 

Kombinovana terapija
2 NIRT + 1 NNIRT ili 1 PI !!!

 

Prevencija HIV infekcije i AIDS-a

 

– Mutagenost virusa
– Bezbednost vakcine
– Nedovoljno efikasna mrtva
– Podjedinične vakcine

 

MERE NESPECIFIĈNE PREVENCIJE

  1.  Prevencija seksualne transmisije
  2.  Prevencija prenošenja preko krvi
  3.  Prevencija prenošenja sa majke na dete

1. PREVENCIJA SEKSUALNOG PRENOŠENJA INFEKCIJE

2. PREVENCIJA UPOTREBE NESTERILNIH IGALA

3.PREVENCIJA PRENOŠENJA INFEKCIJE SA MAJKE NA DETE

 

 

 

Postekspoziciona profilaksa- PEP

R I Z I K

Rizik infekcije posle perkutane povrede:

Rizik infekcije je viši u slučaju:

Osnovne mere predostrožnosti

 

P E P 2. korak: PRIJAVA I DOKUMENTACIJA

PRIJAVITI

PEP PROTOKOL
ZDRAVSTVENI DOSIJE MEDICINSKOG RADNIKA
Potrebno je zabeležiti:

PEP 3. korak: ISPITIVANJE IZLAGANJA

RIZIK POSTOJI

☻ Krv ☻ Ejakulat ☻ likvor
☻ Sinovijalna tečnost ☻Pleuralna tečnost
☻ Peritonealna tečnost ☻ Perikardijalna tečnost
☻ Vaginalni sekret ☻ Amnionska tečnost

RIZIK NE POSTOJI
osim ako ne sadrže vidljivu krv:

☺Urin ☺ Sputum ☺ Saliva
☺ Stolica ☺ Emesis ☺ Nosni sekret
☺ Suze ☺ Znoj

 

PEP 4. korak: ISPITIVANJE IZVORA IZLAGANJA
kada je pacijent koji predstavlja izvor poznat

 

Kada pacijent koji predstavlja izvor NIJE poznat:

 

 

Izlaganja HIV-u

 

Izvor: Infektivne bolesti – Skripta za studente medicine, MedSkripte, wikipedia.org, mayo.edu, medscape, pubmed, freedigitalphotos.net

Exit mobile version