Maligni tumori deluju na organizam lokalno i sistemski. Ukoliko ne budu uspešno lečeni neminovno dovode do smrti.


Lokalni rast primarnog tumora ili metastaza izaziva brojne promene, čija vrsta i ozbiljost zavise od lokalizacije i uznapredovalosti bolesti. Uzrokovane su samom tumorskom masom, infiltrativnim rastom, destrukcijom okolnog tkiva, kompresijom, nekrozom, krvarenjem, sekundarnim infekcijama.

Sistemske promene kod onkoloških bolesnika mogu biti uzrokovane lučenjem hormona koji je tipičan za tkivo iz koga potiće tumor (hormonalno-aktivne neoplazme), ektopičnim i atipičnim stvaranjem supstanci u tumoru koje deluju na ostale strukture organizma, potrošnjom gradivnih i energetskih materija od strane tumora.

Najčešće sistemske promene izazvane tumorima su:

  • Poremećaji funkcije raznih organa
  • Hematoloski poremećaji (anemije)
  • Degenerativne promene u CNS-u
  • Hormonski poremećaji
  • Pulmonalna oseo-artropatija
  • Imunološki poremećaji
  • Karcinomski bol
  • Kaheksija – gubitak telesne mase praćen slabošću, gubitkom apetita i anemijom. Postoji uzajamni odnos između veličine tumora i stepena kaheksije. Kaheksija je uslovljena smanjenim kalorijskim unosom zbog gubitka apetita ili otežanog uzimanja hrane, trošenjem nutritivnih elemenata od strane tumora i visokim bazalnim metabolizmom obolelog organizma.
  • Paraneoplastični sindrom (PNS) je kompleks simptoma koji nisu uključeni u kaheksiju, a koji se ne mogu lako objasniti samim rastom tumora ili proizvodnjom supstanci koje odgovaraju osnovnom tkivu iz koga tumor potiče. Javlja u 10% do 15% onkoloških pacijenata. PNS je važno prepoznati, pošto može biti prvi, alarmantni znak bolesti ili predstavljati značajan dijagnostički i terapijski problem. Najčešće se sreće kod karcinoma bronha i dojke i malignih limfoma. Manifestuje se obično hiperkalcemijom, Cushingovim sindromom, trombolitičkim nebakterijskim miokarditisom, migrirajućim tromboflebitisom. Smatra se da nastaje kao posledica ektopične proizvodnje peptida sličnih hormonima.
  • Metastaziranje (ćelije gube adhezivnost), mogu da metastaziraju limfogeno (epitelni), hematogeno (mezenhimalni), transcelomski, jatrogeno, direktno. Na primer karcinom pluca metastazira u kosti, rektuma u jetru, dojka u kosti, bubrega u pluća.